Considero d.o.o. · Miroslava Krleže 160, 43000 Bjelovar · +385(0)99 2667 000 · studio@considero.hr
 

Rubrike

Za prijavu na newsletter molimo upišite ime i e-mail adresu i kliknite "Spremi".

Considero jamči zaštitu Vaših osobnih podataka. Osobni podaci neće se koristiti u druge svrhe i davati trećim osobama.

Ime
Prezime
E-mail
Spremi Odustani

Considero

Newsletter

Web

Pošalji na:  MySpace del.icio.us E-mail

Što je Web 2.0?

Objavljeno 28. 06. 2007.  3 komentara

(autor: Tim O'Reilly, 30.09.2005.)
Originalni tekst

Dizajnerski obrasci i poslovni modeli za sljedeću generaciju softvera

Rasprsnuće .com mjehurića u jesen 2001. označilo je prekretnicu za web. Velik broj ljudi zaključio je da je web preko svake mjere iskomercijaliziran, dok je zapravo pojavljivanje novih nepraktičnih i iluzornih ideja i njihovo posljedično nestajanje zapravo uobičajena pojava u svim tehnološkim revolucijama. Shakeout tipično označava trenutak u kojem je tehnologija u usponu spremna zauzeti središnje mjesto. Pretendentima je dan vjetar u leđa, priče o stvarnom uspjehu pokazuju njihovu snagu i počinje se razumijevati što razlikuje jedne od drugih.

Koncept ideje "Web 2.0" započinje konferencijskim brainstormingom između O'Reillyja i MediaLive Internationala. Dale Dougherty, pionir weba i dopredsjednik O'Reillyja, primijetio je da web, ne da je daleko od svog "urušavanja", već je postao važniji nego ikada, s uzbudljivim novim aplikacijama i internetskim stranicama koje se pojavljuju s iznenađujućom pravilnošću. Povrh toga, tvrtke koje su preživjele slom imale su neke zajedničke osobine. Je li moguće da je slom .coma označio neku vrstu prekretnice za web, takvu da bi poziv na akciju kao što je "Web 2.0" mogao imati smisla? Složili smo se da jest i tako je rođena Web 2.0 Konferencija .

Godinu i pol dana kasnije izraz "Web 2.0" jasno je zauzeo svoje mjesto, s više od 9.5 milijuna navoda na Googleu. Ali još uvijek postoji veliko neslaganje oko toga što točno Web 2.0 znači, pri čemu neki tvrde da je to besmislena marketinška poštapalica, dok ga drugi prihvaćaju kao novu općeprihvaćenu mudrost.

Ovaj članak je pokušaj razjašnjavanja našeg poimanja pojma Web 2.0.

U našem prvom brainstromingu uobličili smo naš smisao Weba 2.0 kroz primjere:

Web 1.0 << >> Web 2.0
DoubleClick --> Google AdSense
Ofoto --> Flickr
Akamai --> BitTorrent
mp3.com --> Napster
Britannica Online --> Wikipedia
personal websites --> blogging
evite --> upcoming.org and EVDB
domain name speculation --> search engine optimization
page views --> cost per click
screen scraping --> web services
publishing --> participation
content management systems --> wikis
directories (taxonomy) --> tagging ("folksonomy")
stickiness --> syndication

Lista se nastavljala dalje i dalje. No što je to po čemu smo neku aplikaciju ili pristup svrstavali u "Web 1.0", a drugu u "Web 2.0"? (Pitanje je posebno bitno i nužno jer je izraz "Web 2.0" postao toliko raširen da ga tvrtke sada koriste kao marketinšku poštapalicu, bez stvarnog razumijevanja što taj izraz zaista znači. Pitanje je osobito teško jer mnoge od tih stranica i aplikacija koje su "ovisne o poštapalicama iliti buzzwordima" definitivno nisu Web 2.0, dok neke aplikacije koje smo označili kao Web 2.0, kao što su Napster i BitTorent, nisu čak ni prave web aplikacije!) Započeli smo s pokušajima da izvučemo principe koji su se demonstrirali na ovaj ili onaj način od strane uspješnica Weba 1.0 i od strane najzanimljivijih novih aplikacija.

1. Web kao platforma

Kao i mnogi važni koncepti, Web 2.0 nema čvrste granice, nego bismo radije mogli reći da ima gravitacijsku jezgru. Web 2.0 možete si predočiti kao skup načela i postupaka koji povezuju stvarni sustav web lokacija (internetskih stranica i aplikacija op.prev.) koje pokazuju neke ili svako od tih načela, na različitim udaljenostima od te jezgre.

Web 2.0 Meme Map

Slika 1 prikazuje "meme mapu" Weba 2.0 koja je razvijena za vrijeme brainstorminga tijekom FOO Kampa, konferencije u O'Reilly Media. To je u mnogočemu radna verzija, ali prikazuje mnoge ideje koje zrače iz Web 2.0 jezgre.

Na primjer, na prvoj Web 2.0 konferenciji u listopadu 2001., John Battelle i ja (Tim O'Reilly op.prev.) izlistali smo preliminarni skup načela u našem uvodnom govoru. Prvi od tih principa bio je "Web kao platforma". No to je također bio i slogan i "poziv upomoć" ljubimca Weba 1.0 Netscapea, koji je nestao u plamenu nakon žestoke bitke s Microsoftom.
Povrh toga, dva od naših početnih Web 1.0 primjera, DoubleClick i Akamai, bili su pioniri u tretiranju weba kao platforme. Ljudi često o tome ne misle kao o "web usluzi", ali zapravo, posluživanje reklama (ad serving op.prev.) je bilo prva široko razvijena web usluga (web service op.prev.) i prvi široko razvijeni "mashup" (da upotrijebimo još jedan izraz koji je u zadnje vrijeme u optjecaju). Svaki banner s reklamom poslužen je kao bešavna kooperacija između dviju web stranica, isporučujući integriranu stranicu čitatelju na nekom trećem računalu. Akamai također tretira mrežu kao platformu, i na dubljem nivou, gradeći transparentno predpohranjivanje i mrežu isporuke sadržaja koja olakšava zagušenje protoka.

U svakom slučaju ovi su pioniri donijeli korisne kontraste jer su oni koji su došli kasnije preuzeli njihova rješenja za iste probleme, razumijevajući još dublje prirodu nove platforme. I DoubleClick i Akamai bili su pioniri Weba 2.0, no mi također možemo vidjeti kako je moguće realizirati i druge mogućnosti prigrlivši dodatne Web 2.0 dizajnerske obrasce.

Zadubimo se na trenutak u svaki od ova tri slučaja ne bismo li izvuki neke od osnovnih elemenata razlike.

Netscape vs. Google

Ako je Netscape bio nositelj Weba 1.0, Google je definitivno nositelj standarda za Web 2.0, ako ni zbog čega drugog, a ono zbog toga što je njihov IPO ( initial public offering - osnovna javna ponuda op.prev.) definirao događaje za svako razdoblje. Počnimo, dakle, usporedbom ovih dviju tvrtki i njihovih pozicioniranja.

Netscape je uokvirio "web kao platformu" u smislu stare softverske paradigme: njihov vodeći proizvod bio je preglednik weba (web browser op. prev.), desktop aplikacija, a njihova strategija bila je iskorištavanje njihove dominacije na tržištu preglednika za uspostavljanje tržišta poslužiteljskih proizvoda visoke cijene. Kontrola nad standardima za prikaz sadržaja i nad aplikacijama unutar preglednika dala bi Netscapeu, u teoriji, takvu tržišnu moć kakvu je Microsoft uživao na tržištu osobnih računala. Baš kao što su "kola bez konja" označila automobil kao nastavak nečeg već poznatog, Netscape je promovirao "webtop" kao zamjenu za desktop i planirao je nastaniti webtop informacijskim nadogradnjama i appletima koje bi u webtop gurnuli davatelji informacija koji koriste Netscapeove poslužitelje.

Na kraju je ispalo da su i web preglednici i web poslužitelji postali roba, a vrijednost se pomaknula prema gore na usluge isporučene preko web platforme.

Za razliku od Netscapea, Google je započeo svoje postojanje kao čista web aplikacija, nikada prodana ili zapakirana, ali isporučena kao usluga, s korisnicima koji direktno ili indirektno plaćaju korištenje te usluge. Nije bila prisutna niti jedna zamka stare industrije softvera. Nema planiranih novih verzija, nego samo stalni napredak. Nema autoriziranja ni prodaje, nego samo primjena. Nema prilagođavanja različitim platformama da bi korisnik mogao pokretati softver na vlastitoj opremi, već uvelike proširiva kolekcija osobnih računala koja pokreće open source operativni sustav zajedno s aplikacijama i alati iz kućne radinosti koje nitko izvan tvrtke nikada nije vidio.

Na kraju, Google zahtijeva sposobnosti koje Netscape nikada nije trebao: upravljanje bazama podataka. Google nije samo kolekcija softverskih alata, on je specijalizirana baza podataka. Bez podataka alati su beskorisni; bez softvera se podacima ne može upravljati. Autoriziranje softvera i kontrola nad API-jem ( application programming interface - sučelje za programiranje aplikacija op.prev.) - osovina moći u prijašnjem razdoblju - sada su nebitni jer softver se više ne mora distribuirati nego se izvodi i zato što je, bez mogućnosti da prikuplja i upravlja podacima, softver od male koristi. Zapravo, vrijednost softvera proporcionalna je rasponu i dinamici podataka kojima upravlja.

Googleova usluga nije poslužitelj (server op.prev.), iako je isporučena putem glomazne kolekcije internetskih poslužitelja; niti je to preglednik (browser op.prev.), iako je korisnik doživljava kroz preglednik. Čak ni njihova glavna usluga tražilice ne udomaćuje podatke koji bi se pomoću nje mogli pronaći. Baš kao i telefonski razgovor koji se ne događa na telefonskim uređajima s obje strane veze, već u mreži između njih, tako se i Google događa u prostoru između preglednika, pogona tražilice i odredišnog poslužitelja sa sadržajem, kao omogućitelj ili posrednik između korisnika i njegovog ili njezinog online iskustva.

Dok obje tvrtke, i Netscape i Google, možemo opisati kao softverske tvrtke, jasno je da Netscape pripada u isti softverski svijet kao i Lotus, Microsoft, Oracle, SAP i druge tvrtke koje su započele svoj rad sa softverskom revolucijom u 1980.-ima, dok je Googlova ekipa u drugoj skupini internetskih aplikacija kao što su eBay, Amazon, Napster, i da, DoubleClick i Akamai.

 

 

 
Stranice: 1 od 2 Sljedeća stranica

Ocijeni članak

Komentari

WebFABRIKA.ba, 14. rujna 2010. u 14:08
Veoma stručan i poučan tekst. Pozz
Windows tutorijali, 2. listopada 2010. u 10:41
Dobri primjeri koji se odnose na web 1.0 i 2.0.. Veoma pocan tekst.
Mudre izreke, 1. studenog 2010. u 13:58
Koristan i dobro napisan tekst!
Lijep pozdrav.

Komentiraj članak

Ime i prezime (obavezno)

E-mail (obavezno)

Web adresa

Enter the code shown above:

Želite primati Considero Newsletter e-mailom?

Za prijavu na newsletter molimo upišite ime, prezime, e-mail adresu i kliknite "Spremi".

Ime
Prezime
E-mail
Spremi Odustani
Copyright © Considero 2005 - 2010